SEJA BAVČIĆ

„ Tjeskoba,ljekarska potvrda bolesti, šok i strah - bile su prva reakcija. Porodica, prijatelji i poznanici su bili od neizmjerne pomoći i nakon operativnog zahvata,tokom terapija itd. Ipak, kada čovjek želi sebi pomoći i produžiti život, to najbolje čini sam.Podrška, ohrabrenje, prihvatanje bolesti kao realnog stanja, jasno su upućivali da je ispred mene velika borba. I nisam posustala. Svaki dan je dobitak i nema ustupaka pred bolešću!! Jer,život je neponovljiv Božiji dar.“

ZIJAH GAFIĆ

„Bio sam u kući kada je moja tetka Seja saznala da boluje od raka dojke. Bila je 1997. godina, nepune dvije godine nakon rata, baš kad smo se ponadali da je najgore vrijeme iza nas stigla je zlokobna dijagnoza. Ja sam imao samo 17 godina, ali od tog dana me nikad nije napustio strah od nepredvidivosti takve bolesti.“